Nije problem samo u “otocima” albanskog smeća, medicinskom otpadu, plastičnim bocama, ambalaži sredstava za čišćenje iz kućanstava… koji nošeni jakim strujama i vjetrovima zagađuju obale Hrvatske i drugih zemalja. Sredozemlje se utapa u plastici, čemu u većoj ili manjoj mjeri pridonose sve zemlje regije, a što je najgore, mikroskopski komadići te plastike koji su na rekordnim razinama završavaju i u hranidbenom lancu i prijete svim morskim vrstama i ljudskom zdravlju, alarmantno je izvješće koje je nedavno predstavila Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF).
Tvrde kako bi najnoviji podaci i niz znanstvenih dokaza koji upućuju na dramatične posljedice pretjeranog korištenja plastike, lošeg gospodarenja otpadom i masovnog turizma na morske ekosustave jedne od najposjećenijih regija u svijetu, pametnima bili razlog za uvođenje hitnih mjera koje bi institucije, tvrtke i građani trebali poduzeti kako plastični otpad ne bi stigao u more. Stoga se traži usvajanje zakonski obvezujućeg međunarodnog sporazuma o uklanjanju plastičnog otpada iz mora, uz potporu snažnih nacionalnih ciljeva radi postizanja 100% recikliranog i obnovljivog plastičnog otpada do 2030., nacionalne zabrane za jednokratne plastične vrećice, šalice i slično, a tvrtke, koje su najveći zagađivači, poziva da investiraju u inovacije i dizajn u smjeru učinkovitije i održivije upotrebe plastike.
Utjecaji plastičnog onečišćenja na Sredozemlju osjećaju se diljem svijeta i uzrokuju ozbiljnu štetu i prirodi i ljudskom zdravlju. Ako se onečišćenje plastikom poveća, ugrozit će globalni ugled Sredozemlja kao vrhunske turističke destinacije i izvora kvalitetnih proizvoda iz ribarstva, potkopavajući lokalne zajednice koje ovise o tim sektorima.
WWF upozorava kako veliki plastični dijelovi ozljeđuju, guše i često ubijaju morske životinje, uključujući zaštićene i ugrožene vrste kao što su morske kornjače i sredozemnu medvjedicu. No, upravo je mikroplastika, manja i podmuklija, dosegnula rekordne razine koncentracije od 1,25 milijuna komada po četvornom kilometru u Sredozemnom moru, gotovo četiri puta više nego na “plastičnom otoku” pronađenom u sjevernom dijelu Tihog oceana.
U Europi proizvodimo golemu količinu plastičnog otpada, od kojih je većina poslana na odlagališta otpada, što rezultira milijunima tona plastike koja ulazi svake godine u Sredozemno more. Taj kontaminirani tok, u kombinaciji s poluzatvorenim Sredozemljem, doveo je do toga da mikroplastika dosegne rekordne razine koncentracije, prijeteći morskim vrstama i ljudskom zdravlju.
One životinje koje se ne stignu „najesti“ plastike, imaju i dobru šansu da se uhvate u ribarski najlon, mreže, zamke koji uzrokuju 65% slučajeva zapetljavanja u Sredozemnom moru – što se naziva fenomenom ribolova napuštenim ribolovnim alatom ili fantomskim ribolovom.
Tekst: Večernji list // Naslovna: Ilustracija, Dražen Suvić
